
Bijeljina se prvi put spominje 1446.godine. Od Zvornika je kroz Bijeljinu prolazio srednjovjekovni put koji je vodio za Mačvu, Mitrovicu i Hok. U zaseoku Mitrovićima, selo gornji Dragaljevac, na dva lokaliteta nalazi se nekoliko nadgrobnih spomenika-stećaka, od kojih je jedan ukrašen motivima biljne stilizacije i predstavom životinje(sada se nalazi na zgradi dragaljevačke osnovne škole). Pravoslavni manastir Tavna sa crkvom Sv.Trojice, nalazi se na izvoru riječice Tavne, 18 km od Bijeljine, a prvi put se spominje 1548.godine.
Bijeljina je po veličini drugi grad u Republici Srpskoj. Smještena je u središnjem dijelu Semberije na mjestu gdje su se nekad a i danas presjecali putevi između Istoka i Zapada. Bijeljina je grad mladosti i budućnosti. Njegovim ulicama u prazničnim danima i večernjim časovima žubori rijeka mladosti. Mladi su glavno obilježje grada i njima pripada budućnost ovoga grada. Bijeljina je nezvanični Centar istočnog dijela Republike Srpske (klikni) , sa oko 150,000 stanovnika.
U svom nastajanju Bijeljina je doživjela svoj procvat najviše poslije ulaska u zajedničku državu južnoslovenskih naroda a naračito u drugoj polovini prošloga vijeka kada je dobila značajne ustanove za svoj privredni i kulturni razvitak: nove fabrike, škole, medicinske ustanove, organizacije iz oblasti kulture i drge značajne objekte društvenog standarda. Grad se prostorno širio i izrastao u moderno naselje.
Bijeljina poštuje i neguje Srpsku kulturu, nauku i obrazovanje, kao i kulturu drugih naroda. Pored toga Bijeljina je poznata i kao žitnica Republike Srpske koja snabdijeva veliki dio republike prehrambenim proizvodima.
U blizini Bijeljine, 6 km od samog centra grada, smještena je čuvena ljekovita banja Dvorovi, u čijem je sklopu izgrađen i otvoreni bazen olimpijskih razmjera koji se puni termalnom vodom. Izvanredne uslove za kupanje i ribolov pruža desna obala rijeke Drine.
Bijeljina i Semberija raspolažu brojnim resursima za razvoj turizma. Uz uključivanje privrednih djelatnosti, koje imaju interes za razvoj turizma, turizam bi trebalo da postane jedan od generatora razvoja opštine, pa i regije. U cilju dugoročnog razvoja turizma Bijeljina posebnu pažnju treba da obrati na tranzitni turizam, banjski turizam, vjerski turizam kao i lovni i ribolovni turizam. U Semberiji takođe postoji značajan potencijal za razvoj seoskog turizma. Blaga klima, prosječna godišnja temperatura od 12 stepeni celzijusa, čist vazduh, nezagađena rijeka Drina i bogata flora i fauna čine ovaj kraj idealnim za boravak u prirodi, rekreaciju, bavljenje sportom, lovom i ribolovom.
Najznačajniji turistički kapacitet Semberije i Bijeljine svakako predstavlja Banja "Dvorovi" koja se nalazi između rijeka Save i Drina i puteva koji preko Rače i Pavlović mosta iz Srbije vode za Bijeljinu pa dalje za Banja Luku i Sarajevo. Svojom pitomošću, prelijepim parkovima, bazenima, udobnim hotelom "Sv. Stefan", i prije svega gostoljubivošću domćina, Banja je pravo mjesto za odmor, prevenciju i liječenje raznih bolesti. Rekreativcima i sportskim ekipama su dostupni tereni ta tenis, rukomet, odbojku, košarku, olimpijski, dva manja i dva dječija bazena sa vodom različite temperature, jer se bazeni pune termalnom vodom ( temperature 75 stepeni c
elzijusa ) koja se zatim hladi do željenog nivoa.
Turistička atrakcija Semberije je i "Etno selo Stanišić". Na semberskoj ravnici je selo sa desetak kuća, mljekara i koliba prenijetih iz Brgula sa platoa Zvijezde i Romanije. Restauracijom drvenog krova-šindre vraćen im je autentičan izgled, a u kućama je pokućstvo koje im je vijekovima pripadalo. Kuće povezuju popločane kamene staze, a u centru sela se nalaze dva bistra jezera. Restoranski dio-konoba u potpunosti je opremljen u etno stilu, sa menijem tradicionalnih jela pripremljenih na ognjištu i jelima savremene kuhinje. Smještajni kapaciteti, iako urađeni na najsavremeniji način, prate etno enterijer. Nalaze se u kućama brvnarama koje pružaju osjećaj prošlog i udobnost sadašnjeg vremena.
Mapa Bijeljine